Pigeon Inči

Šta vi mislite o teoriji golubovog oka? 

 

               What do you think about the theory pigeons eye ?

 

Sve o golubovima

Kako su nastali pitomi golubovi?

     Golubovi su jedna od prvih pripitomljenih vrsta domacih životinja, možda i baš prva pripitomljena vrsta. Svakako su prve domace ptice. Romanticno je zamišljati, kako prijateljstvo izmedu goluba i covjeka seže još u doba kad su naši preci živeci u pecinama dijelili svoj dom sa precima naših današnjih ljubimaca. No svakako je pocetak zemljoradnje u bakrenom dobu godina bio odlucujuci faktor kod pripitomljavanja koje se desilo pred nekih 6 tisuca godina.

bijeli golub kao simbol vjernosti

Centar tog pripitomljavanja, kao i vecine domacih životinja, je u Aziji, i to je najvjerojatnije do pripitomljavanja došlo u jednom mjestu iz kojeg su se onda golubovi širili na sve strane svijeta. Pitomi golubovi se cesto spominju u Bibliji, spominje ih i Homer. U novije doba je narocito puno znanstveno proucavao golubove Charles Darwin, koji je na osnovu svojih (izmedu ostaloga) golubarskih iskustava postavio teoriju evolucije i prirodne selekcije, koja je danas, kad dobro poznajemo nauku o naslijedivanju (genetiku) pa cak i sami možemo mijenjati vrste i pravit frankenštajnske rajcice, definitivno potvrdena. Sam Darvin nije znao za Mednelove radove - "O porijeklu vrsta" je objavio 1859, sedam godina prije Mendelovog rada, i njegov rad o varijabilnorsti objavljen slijedece 1867 godine pokazuje da je prakticki tapkao u genetickom mraku, ali je unatoc tom hendikepu pokusnim križanjem golubova uspio dokazati neke postavke iz svoje teorije uspjevši spretno mimoici njemu tada još nepoznate zakone naslijedivanja.

bijeli pismonasa prilikom slijetanja

    

    Buduci da dok su golub i golubica spareni možemo biti sigurni da su upravo oni roditelji mladunaca iz njihivog gnijezda jer ženkica nece snijeti jaje u tude gnijezdo, a nikad se ne pari s tudim mužjacima, imamo osnovu na kojoj je covjek uzgojio tolike razne pasmine golubova, jer je golubove eto moguce držati u velikim jatima što omogucuje jednostavnost prehrane i njege a gdje se ipak sa sigurnošcu, za razliku od kokoški i patkarica, može odrediti porijeklo svake jedinke. Možda su zato što je dosta lako pratiti rodovnike golubova uzgajivaci domacih životinja mogli upravo na njima opaziti prve zakone genetike, kao kasnije Mendel na grašku, pa je moguca poslijedica znanja stecenog upravo na golubovima da prva ekonomski i povijesno znacajna geneticka inovacija, a to su plemenite pasmine konja, poticu upravo odande otkud i najveci broj pasmina golubova, a to je predio od Arabije do srednje Azije. (Takoder je iz tog kraja prvi, istina u manjem razmjeru, zabilježeni uspjeh prakticne genetike, Jakobov uzgoj šarenih ovaca, o kome - pomalo nestrucno, bar što se tice genetike same - govori Sveto Pismo.) Pa i sam Homer (cije ime nema veze sa engleskim terminom za goluba listonošu) je davao atribut Maloj Aziji kao zemlji dobrih konja, a danas još imamo brojne pasmine letaca u istocnoj Evropi koje poticu baš od tamo.

     Nažalost je sve do 19 stoljeca svak držao svoje saznanje o genetici za sebe ili ih je predavao samo svojim direktnim naslijednicima, tako da je krug upucenih bio mali. Tek je zadnjih stotinjak godina vidjelo bitan napredak - najvažnija otkrica su bila ona danas opce poznatog i priznatog Gregora Mendela, Ceha iz tadašnje Austro-Ugarske, koji je dugi niz godina bio zaboravljen, te Amerikanca Morgana koji je za svoj rad dobio Nobelovu nagradu 1933. godine. (Ne cini li se to malo simbolicno - kakav je usud znanstvenika iz ovdašnjih krajeva u usporedbi s onim onog od preko bare?)

Gdje i kako žive golubovi?

     U gradovima su najcešce golubovi prve ptice koje djeca upoznaju, katkad se i gnijezde u neposrednoj blizini ljudi, na balkonima, tavanima, gdje nisu uvijek ni poželjni, pogotovo ne kad se sjate u velikom broju.

golubovi se uzgajaju i zbog ljepote

Obicno se po gradu vide srednja do vrlo velika jata koja se zadržavaju na mjestima gdje su navikli da im se baca hrana. Uzgajivaci pak drže golubove u posebnim objektima, golubinjacima, a žicanom mrežom ogradeni dio golubinjaka u kojem golubovi mogu letjeti bez opasnosti da ih odnese koja ptica grabljivica naziva se volijera (prema fracuskom volierre: doslovno prevedeno, prostorija za letenje, letionica). U pojedinim golubinjacima može boraviti od desetak parova pa i do više tisuca golubova. Unutar jata golubovi žive u parovima. Vjerni su i svom paru i svom jatu. Tako je na primjer teško naviknuti pojedine golubove listonoše na novi golubinjak (kod listonoša je posebno jak instinkt vjernosti) no cijelo jato se dade dosta lako preseliti u drugo pa i udaljeno stanište.

     Ipak, za razliku od jata vrana i cavki, koje su isto medu pticama koje znaju za vjernost, u jatu golubova nema hijerarhije, nema alfi ili vode jata. Istina ima jacih i slabijih, ceste su borbe (golubovi su simboli mira ne zbog njihove naravi, vec zato što je za njihov uzgoj, kao i uopce za uzgoj cistokrvnih životinja, potreban mir, a u ratu su prvi koji nastradaju) a vode se najviše za dobar položaj gnijezda, ne, kao što se obicno misli, za ženke. Premda je vjernost golubova poslovicna, dešavaju se katkad i izuzeci, nešto nalik na bracne svade pa se takav "posvadeni" par može i zauvjek rastati. No to je dosta rijetka pojava (možda pola postotka) pa dok su golub i golubica u paru može se sa sigurnošu smatrati da su oni i roditelji mladunaca koji se izlegu iz njihivih jaja - ženkica nece nikad snijeti jaje kukavicki u tude gnijezdo, a nece se niti gaziti sa mužjakom s kojim nije u paru.
    

     Razmnožavanje golubova ide otprilike ovako: nakon što su se golub i golubica sparili, tj. odlucili da provedu život zajedno, pocinju graditi gnijezdo, i to tako da mužjak odabire zgodna mjesta za gniježdenje, cesto se boreci za njih sa drugim mužjacima (u divljini bi to bile izbocine neke klisure, u golubinjaku to su specijalno složene mala drvene police) od kojih se ženka odluci za jedno, na kojem donese par slamcica ili grancica duljine oko 15cm i stane svijati gnijezdo. Kasnije ce mužjak donositi grancice ženki koja od njih napravi dosta neuredno gnijezdo promjera oko dvadeset centimetara. Nakon toga, nekoliko dana se ljube (mužjak hrani ženku hranom iz svoje volje) i odmah zatim gaze (tako se naziva sam cin sparivanja), i to i po dvadesetak puta na dan. Vjerojatno su golubovi jedini medu životinjama, ukljucujuci i ptice, ciji je cin sparivanja zanimljivo gledati i nije ni smiješan ni dosadan; to im je zato donijelo drugi popularni epitet, "simboli ljubavi". Nakon nekoliko dana "ljubavnog zanosa" mužjak postaje nešto agresivniji, stalno hoda za golubicom i kljucajuci je neprestano tjera ju na gnijezdo (kad se u vezi golubova govoti o tjeranju, misli se na ovakvo ponašanje mužjaka).

     Golubica zatim leže po dva jajeta, u razmaku od 1-2 dana, i na njima sjede naizmjenice ona i mužjak slijedecih 16-17 dana. Mužjak sjedi po danu, obicno od 10h do 16h popodne, a ostatak dana i nocu na gnijezdu je golubica. Ukoliko se jaja ne izvale 17 dan, neki parovi ce uporno sjediti i do 21 dan, pa se dešavalo i da se izvale pilici patuljastih pasmina kokoški jaja kojih bi podmetali umjesto golubinjih; no neki drugi parovi znaju kadkad napustiti leženje i prije vremena.

golupcici, 3 dana stari

To je naslijedna osobina, i karakteristika je nekih pasmina - na primjer listonoše dulje sjede od ostalih pasmina, a neki ukrasni golubovi kao npr Komaromci cesto zanemaruju svoje roditeljske dužnosti.

     Kad se golupcici izvale iz jajeta, dugacki su oko 5cm i obrasli žutim paperjem. Glasaju se piskanjem sve dok ne prolete, (zato se mladi golubici zovu piskavci) koje podsjeca na cviljenje glodavaca. Cucavci su, dakle ne znaju hodati ni trcati a roditelji ih hrane posebnom kašom koja nastaje u njihovoj volji. Ova kaša nalikuje po svom izgledu i satavu na usireno mlijeko, i katkad se naziva "golubinje mlijeko" (dakle, pticjega mlijeka ipak ima). Stoga je teško odgajati golubove iz inkubatora, jer je hranjenje mladunaca nespretan posao iako postoje razne formule za sastav te kaše. Ukoliko se želi odgojiti mladunce ciji roditelji zbog ovog ili onog razloga ne mogu sami, najjednostavnije je staviti jaje pod golubove dadilje, manje vrijedne primjerke pasmina koje dobro odgajaju mlade, cija se jaja prethodno bace (nema tržišta za suvišna golubinja jaja) a umjesto njih podmetne eto to plemenito jaje. Obicno se pasmine koje teško odgajaju mlade (Komaromci, trapave pasmine gušana, orijentalni galebici) odgajaju upravo tako da se njihova jaja podmecu pod dadilje, obicno listonoše. Eto tako se mogu lako prenositi cistokrvni golubovi preko mnogih granica i bez carine (osim ponegdje, tamo gdje se zabranjuje uvoz svih prehrambenih artikala), a tako i "veliki" uzgajivaci cesto poklanjaju jaja kvalitetnih golubova mladim golubarima kojima tako omogucuju popravljane kvalitete njihovih jata. Ako se golubici oduzmu jaja, ona ce snijeti slijedeca dva ranije, te se tako može dobiti veci broj potomaka kvalitetnih roditelja, ali je potreban oprez i najbolja njega i prehrana jer se tako golubica iscrpljuje.

prevrtaci na letackom kavezu

     Kad golupcici budu stari oko 10 dana, te im vec pocinje rasti pravo perje i otpadati žuto paperje, stavlja im se na nogu prsten. Prstenje golubari nabavljaju preko svojih klubova i saveza, i svaki ima jedinstveni broj i oznake tako da služi kao registracija. Golubovi rijetko dobivaju imena, obicno ih se u rodovnim knjigama vodi pod brojem na prstenu a kad golubari raspravljaju o pojedinim primjercima zovu ih po boji "plavi", "crveni", "kovani" itd. Ako koji i dobije ime u uobicajenom smislu, tad je ono isto povezano sa bojom (takva su neka tradicionalna srednje-balkanska imena turskog porijekla) ili ako se radi o golubu listonoši koji je uspio u nekoj važnoj trci, dobiva ime vezano uz taj uspjeh (npr. 105 je letio brzinom od 105 km/h, Stier (= vol [na njemackom]) je imao cast da se za proslavu njegovog uspjeha ispece vol, itd). Pa i tada se goluba ne zove tim rijecima, vec fuckanjem. Izuzetak su prevrtaci Duneki, koji prolaze takav trening u kojem golub mora uzletjeti na izgovor svoga imena (ipak, usput ga se dotakne štapicem...) Ni rodovne knjige nažalost ne vode svi golubari, uobicajene su samo za listonoše, tako da dok iskusni uzgajivac s dobrim okom može donekle ocijeniti vrijednost jedinke prema vanjskom izgledu (fenotipu), neiskusni pocetnik nema izbora nego nabaviti "macka u vreci"

    

    Sa oko dva tjedna ih roditelji više ne hrane golubinjim mlijekom, vec istom hranom koja je i za odrasle (obicno smjesom raznih sjemenki) koju prethodno razmekšaju u svojoj volji. U ovoj dobi ih se vec može hraniti iz ruke, i neki uzgajivaci upravo to rade ne bi li odgojili što pitomije mladunce a ujedno podstrekli roditelje da što prije snesu nova jaja. Kako je kolicina hrane koju mladi pojedu dosta veca od potreba odraslog goluba, jer su medu pticama koje najbrže rastu, piskavci mogu prilicno onecistiti gnijezdo - na prirodnom staništu, na klisuri, sve to pada normalno dole, ali u golubinjaku je potrebno oko gnijezda redovito cistiti, cak više nego ostale dijelove golubinjaka. Najjednostavnije, lopaticom ("špahtlom"). Kad sa oko mjesec dana golupcici pocnu letjeti, roditelji ih hrane još par dana tek toliko da ih navedu da napuste gnijezdo, a onda prestanu.

    

    Obicno tada snesu nova jaja i tako nastavljaju ciklicki kroz sezonu rasplodivanja, koja traje od veljace do listopada uz mali prekid za velikih ljetnih vrucina. Golupcici medutim sa oko dva mjeseca ponovo pocinju mijenjati perje koje im je dotad bilo tek privremeno mladenacko perje bez sjaja, ovaj put dobivaju sjajno perje odraslog goluba, sa svim metalnim preljevima po vratu (kod nekih pasmina i drugdje) i s konacnim tonom boje kakvu ce zadržati citavog života. Prestaju piskati i pocinju gugutati - gucu i mužjak i ženka, no mužjak ustrajnije i cešce. To je ujedno najsigurniji nacin kako ih se u ovoj starosnoj dobi može razlikovati, no katkad griješe i iskusni golubari. Cak i kod parova nije sigurno da je "onaj gore" uvijek mužjak, jer neki parovi katkada znaju i zamijeniti mjesta. Inace je odrasli mužjek nešto robustnije grade, što se najviše ocituje na glavi i kljunu, i nosne bradavice su izraženije, narocito kod listonoša i bradavicastih pasmina. Potpuno odrasli bivaju i mužjak i ženka sa 5-6 mjeseci, kad obicno imaju i prvo potomstvo.

    

     Kad golubari žele spariti odredenu golubicu sa odredenim mužjakom, stave ih u kaveze blizu jedan do drugoga (može ih se staviti i u isti kavez, ali treba biti oprezan jer kod nekih jacih i agresivnijih pasmina golub može usmrtiti ženku; katkad se napravi kavez sa pokretnom pregradom, koja se može kasnije skinuti). Nakon tjedan dana se obicno naviknu jedno na drugo te mogu biti zajedno u istom kavezu, i kad se primijeti da se ljube i gaze može ih se pustiti medu ostale da odaberu mjesto za svoje gnijezdo. Ipak, desi se katkad koja golubica nikako nece nekog mužjaka - onda ne preostaje ništa nego pokušati neku drugu kombinaciju. Kad se želi promijeniti partnere, ako recimo odredeni par nije dao tako dobro potomstvo kao što se ocekivalo ili je nabavljen novi, bolji partner, isti postupak se ponavlja nanovo.

    

      Dešava se katkad da se upare dvije golubice, narocito onda kad u jatu ima više ženki nego mužjaka (neki drže takvu "postavu" namjerno, da bi izbjegli ma i slucajan višak mužjaka, jer se muški golubovi samci cesto tuku i ometaju parove na gnijezdima). Kad se to desi jaja su neplodna, a uzgajivac se može dosjetiti jadu cim zatece više od dva jajeta u gnijezdu.
Životni vijek goluba je dosta dug u usporedbi sa ostalim domacim pticama, i do preko dvadeset godina. Zabilježeno je i da je golub star cak 23 godine bio otac. To je ipak izuzetak, žive obicno ipak znatno krace, 10 do 15 godina. Takoder cesto stradaju od predatora, ptica grabljivica (najcešce sokolova i jastrebova) ali i dosta od štakora i drugih grabežljivih sisavaca.

Prehrana golubova

golubovi jedu raznu zrnastu hranu

     Osim što katkad mogu ici na pašu, golubovima jasno treba davati jesti. Najcešca je hrana mješavina kukuruza, pšenice i drugih žitarica kao i raznih drugih sjemenki. Dobro je da u smjesi ima grahorica, jer one upotpunjavaju aminokiselinski sastav hrane na osnovi žitarica. Ostale sjemenke su suncokret, lan, konoplja (koju jako vole i daje im se kao poslastica), a kruh, bilo suhi ili kakav god, treba izbjegavati, jer se lako kvari a pljesnjiva ili razmocena pa ukisla hrana može biti opasna. Nema smisla škrtariti kad je zrnevlje prilicno jeftino u usporedbi sa hranom za vecinu drugih kucnih ljubimaca. Skoro svaki golubar ima svoj recept za smjesu, a moguce je nabaviti i gotove smjese, koje su namjenski napravljene - neke za letace, druge za podmladak itd. Vrlo kvalitetne, ali nešto skuplje su pelete, no sa njima nema nikakvih briga a golubovi ih rado jedu.

Gdje nabaviti golubove?

     Jedna je mogucnost, na specijaliziranim sajmovima: u Hrvatskoj je najznacajniji onaj tjedni u Zagrebu, to je istocna strana Trešnjevackog trga, nedjeljom; Najveci evropski, a zacijelo i svjetski sajam, održava se jednom godišnje svake prve nedjelja u veljaci u Wasserburgu, malom turistickom gradicu blizu Munchena. Otvara se u ponoc i tad nastaje fantastican prizor kako uzgajivaci sa kavezima i košarama u kojima ima bar desetak tisuca ptica i malih životinja zauzmu cijeli stari dio grada, a kupci sa rucnim svjetiljkama obilaze, katkad i po cici zimi, golubove, patkice, kunice pa i male ptice pjevice i papige.

pijaca glubova u Kini

Zagrepcani se možda sijecaju kako je nekoc Sajam cvijeca bio održavan na Gornjem Gradu, i ovaj sajam je slican, osim što se dešava u veljaci i obicno po velikoj hladnoci. Vjerojatno je upravo cinjenica da se održava zimi doprinijela popularnosti ovoga, jer je prijevoz životinja mnogo sigurniji po hladnoci kad nema opasnosti od toplotnog udara (uvijek je lakše zagrijati nego rashladiti) a i uvijek prisutna mogucnost zaraze je zimi manja.

     Osim ovog velikog u Wasserburgu tu su i brojni drugi sajmovi - Tueln, Dachau itd. Za prevoz preko granice potrebni su uvozna dozvola (izdaje ju Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva); prethodno treba imati odluku o karanteni, koju izdaje gradska veterinarska inspekcija, i potvrda o zdrastvenom stanju koju se dobije tamo gdje se goluba kupi, npr. u Wasserburgu ju izdaje dežurni sajamski veterinar.

     Druga je mogucnost, za pocetnika pogodnija, na domacim izložbama - uz to što se i vecina izloženih golubova može kupiti, tako da kupac može biti siguran da se radi upravo o vrhunskim primjercima pasmine, uvijek se organizira još i dodatna prodajna "galerija" gdje uzgajivaci prodaju svoj godišnji "višak". (Kod domacih životinja uvijek postoji ovo pitanje, "kamo s viškom?" - no kod golubova se ne razmnožavaju jednako dobro sve pasmine: najbolje ide pasminama koje su namijenjenje za jelo, i njihovi prekobrojni mladunci se jednostavno pojedu. Prekobrojni listonoše se na kraju izgube na nekom treningu, i oni slabiji budu plijen, najcešce sokolova (konacno i grabljivice moraju nešto jesti). I tako i tako takvog listonošu koji se dade uhvatiti niste ni htjeli.

izlozba, prilika da se vide razne rase golubova

Ostale pasmine uspješni uzgajivaci prodaju, a kupci su gotovo uvijek oni (drugi) uzgajivaci kojima je te godine "slabije išlo". Tako golubovi idu u krug od jednog uzgajivaca k drugome. Nitko još nije uzgajao ukrasne golubove s profitom.) U Hrvatskoj se organizira nekoliko izložbi godišnje, uglavnom u sjevernom dijelu (Zagreb i okolica te Slavonija). Sezona izložbi je od jeseni kad golubovi završe s mitarenjem pa do ranog proljeca kad pocinju sjediti na jajima.

    Zadnjih godina se katkad golubovi prodaju i preko oglasa u novinama i casopisima. To može zgodno doci onima koji žele nabavljati izvan izložbene sezone, pogotovo ako borave dalje od tih tradicionalnih golubarskih krajeva. Nadajmo se da ce se ovaj lijepi hobi tako proširiti i tamo gdje do sada nije imao mnogo sljedbenika.
No sad ima i jedno još novije tržište - ovdje preko Interneta, probajte pa cete se uvjeriti.  Samo je pitanje dana kad ce neki www sletjeti i na vaš krov. 

                                                                          By: Golubovi Pigeon Inči

UPUSTVA ZA ODGOJ - SAVETI

  -Nikada ne radi popravke na golubarniku i ne premeštaj golubove u drugi golubarnik u toku sezone.-Ne drži isti par zajedno dugo godina,čak i ako daju dobre letače.Jednostavno se dešava da par koji je dugo zajedno daje sve slabije i slabije letače,osim u nekoliko izuzetaka.-Nikada ne ostavljaj prazne boksove otvorene,jer ćeš kasnije imati problema.drugi golubovi će hteti da ih zauzmu a rezultat će biti da se tuku oko njih i biće polomljenih jaja.

 -Ne pokušavaj uštedi novac tretirajući samo letače.Ako treba da tretiraš tretiraj sve.

-Nemoj misliti da samo takmičari koji imaju svoj internet stranice i dobar EPP.imaju dobre golubove.Suprotno je u mnogim slučajevima.

-Nemoj misliti da je golub dobar ako mu je pedigre odličan ili ako dolazi iz poznatog golubarnika.

-Ako želiš golube iz poznatog golubarnika,kupuj od samog odgajivača a ne preko preprodavaca

.-Mnogo poznata imena imaju mnogo golubova,mnogo letača,ali većina ih ima mnogo više slabijih nego dobrih,dok drugi odgajivači imaju nekoliko ALI DOBRIH a nepoznati su.Zato se ne zaleći.Nemoj verovati da ima golubara koji mogu 100% razlikovati loše od dobrih golubova i ne veruj u "teoriju oka".Glupost je misliti da se trkačka i dugo letnost,odgojna vrednost može pročitati kod golubova

.-Ne poistovećuj veličinu goluba sa snagom.Veliki golub ne znači da je dobar letač,suprotno je često istina.

-Ne veruj u formiranje linije golubova ako hoćeš da ti šampionski lete.Većina DOBRIH letača je posledica UKRŠTANJA.

-Nemoj misliti ako imaš dobrog letača čiji je brat slabiji da će ovaj drugi biti dobar matični golub.

-Nemoj zaboraviti da ozbiljan odgajivač će teško prodati proverene matične golubove.Zato je bolje da uzmeš mlade.To će ti povećati šansu i sačuvaćeti novčanik.

-Nemoj misliti da će hemija (vitamini itd) popraviti formu tvoih golubova i pretvoriti u pobednike ako su oni loši i nisu trenirani.

-Ne ostavljaj vitamine i lekove predugo u vodu,naročito po vrućem vremenu,jer će se većina preparata pokvariti.

-Ne zaboravi da je grit(minerali,kalcijum)najboli dodatak hrani i ne zaboravi da ga stalno osvežavaš.

-Nemoj da misliš da je samo hranjenje zadja tri-četri dana do utakmice najvažnije.Pitaj desetak šmpiona kako hrane i svi će ti reći različito.NE STARTUJ GOLUBOVE SA PUNOM GUŠOM HRANE-VODOM. 

                                                                                                                        By: Golubovi Pigeon Inči

Kako se ptice snalaze u zraku?

Znanstvenicima je poznata sposobnost ptica da s velikom preciznošću prelaze velike udaljenosti, u nekim slučajevima s jedne strane svijeta na drugu,  što se može pripisati njihovoj sposobnosti da se orijentiraju prema magnetskom polju. Ispitivanja provedena na golubovima pokazala su da će, stavite li magnet na goluba, to utjecati na njegovu sposobnost orijentacije.

 

Odakle pticama ta sposobnost?

Kako bi pronašli odgovor na spomenuto pitanje, znanstvenici su se fokusirali na tri područja na golubljem tijelu: kljun, unutarnje uho i oči. Ptičji kljun sadržava sićušna zrnca magnetita, jednog od oblika željeznog oksida koji je vrlo lako magnetizirati. Ispitavši kljunove dvjestotinjak golubova, znanstvenici su došli do zapanjujućih rezultata. Otkrili su da se zrnca magnetita uglavnom nalaze u makrofagima, vrsti bioloških skupljača otpada koji lutaju tijelom. To je otkriće pružilo dodatne dokaze teoriji da magnetsko osjetilo  ptica nije smješteno u njihovim kljunovima, već u unutarnjem uhu. Nedavno su to znanstvenici i potvrdili pronalaskom željeza u neuronima golubljega unutarnjeg uha.

Upravo kad su pomislili da je slučaj riješen, istraživači su došli do novog otkrića. Najnovija istraživanja pokazuju da kljun ipak igra određenu ulogu. Otkrili su da presijecanje moždanog živca koji spaja kljun s mozgom utječe na ptičju sposobnost navigacije. Zanimljivo je to da je ptica unatoč tome mogla točno odrediti gdje je sjever, ali je izgubila sposobnost određivanja vlastita položaja. Jedno je od objašnjenja koja se nameću da kljun otkriva kut koji stvara Zemljino magnetsko polje i koji se razlikuje ovisno o visini na kojoj ptica leti.

Da bi stvari bile još zamršenije, postoje i dokazi za to da se magnetsko osjetilo u ptica oslanja na kemijske reakcije u ptičjim očima. Čini se da uključuje područje mozga koje se naziva klaster N, a ono je spojeno s očima. Ako je klaster N oštećen, ptice gube sposobnost određivanja sjeverne strane svijeta. Klaster N aktivniji je kad se ptice koriste svojim magnetskim osjetilom. Taj je dio znanstvenicima još uvijek nepoznat, dijelom i zbog toga što ptičje oči ne sadržavaju magnetit. Jedna teorija uključuje protein koji se nalazi u mrežnici ptičjeg oka i koji je podijeljen na dvije magnetski osjetljive molekule. Nejasan proces, poznat kao „kvantno uplitanje”, dopušta paru molekula da međusobno surađuju, čak i ako su odvojene, ne bi li otkrile varijacije u magnetskom polju. To može omogućiti pticama da vide uzorke točaka koje ostaju nepomične dok okreću glavu i na taj način otkrivaju smjer magnetskog polja.

Točan način na koji ptice osjećaju magnetska polja da bi stvorile prirodnu verziju sustava globalnog pozicioniranja još nije poznat. Moguće je da sva tri spomenuta mehanizma djeluju zajedno. Kako je proteklih godina ostvaren velik napredak na tom području, znanstvenici se nadaju da će uskoro doći do konačnog odgovora. 

                                                                                                                       By: Golubovi Pigeon Inči

Domestic pigeon

Domestic rock pigeon

The domestic pigeon (Columba livia domestica) is a pigeon that was derived from the rock pigeon. The rock pigeon is the world's oldest domesticated bird. Mesopotamian cuneiform tablets mention the domestication of pigeons more than 5,000 years ago, as do Egyptian hieroglyphics.^[2] Research suggests that domestication of pigeons occurred as early as 10,000 years ago.^[2] People who keep domestic pigeons are generally called pigeon fanciers.^[3] Domestic pigeons can often be distinguished from feral pigeons because they usually have a metal or plastic band around one (sometimes both) legs which shows, by a number on it, that they are registered to an owner.^[4]

Pigeons have made contributions of considerable importance to humanity, especially in times of war.^[3] In war the homing ability of pigeons has been put to use by making them messengers. So-called war pigeons have carried many vital messages and some have been decorated for their services. Medals such as the Croix de guerre, awarded to Cher Ami, and the Dickin Medal awarded to the pigeons G.I. Joe and Paddy, amongst 32 others, have been awarded to pigeons for their services in saving human lives. Some people living in Urban areas consider pigeons to be pests. Domestic pigeons are sometimes called "thoroughbreds of the air," while feral pigeons are sometimes called "rats with wings."^[5] A group of pigeons flying together is called a "kit".^[6]

Reproduction

Domestic pigeons reproduce in a similar way to the wild rock pigeon. Generally humans will select breeding partners. Crop milk produced by parent birds may occasionally be replaced with artificial substitutes. Baby pigeons are called squeakers or squabs.^[7]

See also: Rock pigeon § Stages of life cycle

Homing pigeons

Main articles: Homing pigeon and Racing Homer

Homing pigeon

Dovecote at Nymans Gardens, West Sussex, England

Group of pigeons

Trained domestic pigeons are able to return to the home loft if released at a location that they have never visited before and that may be up to 1000 km away. A special breed, called homing pigeons has been developed through selective breeding to carry messages and members of this variety of pigeon are still being used in the sport of pigeon racing and the white release dove ceremony at weddings and funerals.
The ability a pigeon has to return home from a strange location necessitates two sorts of information. The first, called "map sense" is their geographic location. The second, "compass sense" is the bearing they need to fly from their new location in order to reach their home. Both of these senses, however, respond to a number of different cues in different situations. The most popular conception of how pigeons are able to do this is that they are able to sense the Earth's magnetic field^[8][9][10] with tiny magnetic tissues in their head (magnetoception)^{[citation needed]}. This is all the more surprising as they are not a migratory species, which is a fact used by some ornithologists to dispute this theory^{[citation needed]}. Another theory is that pigeons have compass sense, which uses the position of the sun, along with an internal clock, to work out direction. However, studies have shown that if magnetic disruption or clock changes disrupt these senses, the pigeon can still manage to get home. The variability in the effects of manipulations to these sense of the pigeons indicates that there is more than one cue on which navigation is based and that map sense appears to rely on a comparison of available cues^[11]
Other potential cues used include:

• The use of a sun compass^[12]
• Nocturnal navigate by stars^[13]
• Visual landmark map^[14][15]
• Navigation by infrasound map^[16]
• Polarised light compass^[17]
• Olfactory stimuli^[18]

Other purposes of pigeon breeding

For food

Main article: Squab (food)

Pigeons are also bred for meat, generally called squab and harvested from young birds. Pigeons grow to a very large size in the nest before they are fledged and able to fly, and in this stage of their development (when they are called squabs) they are prized as food. For commercial meat production a breed of large white pigeon, named "King pigeon," has been developed by selective breeding. Breeds of pigeons developed for their meat are collectively known as utility pigeons.

Exhibition breeds

Main article: Fancy pigeon

Pigeon fanciers developed many exotic forms of pigeon. These are generally classed as fancy pigeons. The Fanciers compete against each other at exhibitions or shows and the different forms or breeds are judged to a standard to decide who has the best bird. Among those breeds are the English carrier pigeons, a variety of pigeon with wattles and a unique, almost vertical, stance (pictures). There are many ornamental breeds of pigeons, including the "Duchess" breed, which has as a prominent characteristic feet that are completely covered by a sort of fan of feathers. The fantail pigeons are also very ornamental with their fan-shaped tail feathers.

Flying/Sporting

Domestic pigeons in flight

Main article: Flying/Sporting pigeons

Pigeons are also kept by enthusiasts for the enjoyment of Flying/Sporting competitions. Breeds such as tipplers are flown in endurance contests by their owners.

Experimentation

Domestic pigeons are also commonly used in laboratory experiments in biology, medicine and cognitive science.

Cognitive science

Pigeons have been trained to distinguish between cubist and impressionist paintings, for instance. In Project Sea Hunt, a US coast guard search and rescue project in the 1970s/1980s, pigeons were shown to be more effective than humans in spotting shipwreck victims at sea.^[19] Research in pigeons is widespread, encompassing shape and texture perception, exemplar and prototype memory, category-based and associative concepts, and many more unlisted here (see pigeon intelligence and discrimination abilities of pigeons).

Illegal predator killing by enthusiasts

In the United States, some pigeon keepers illegally trap and kill hawks and falcons to protect their pigeons.^[20] In American pigeon-related organizations, some enthusiasts have openly shared their experiences of killing hawks and falcons, although this is frowned upon by the majority of fanciers. None of the major clubs condone this practice. It is estimated that almost 1,000 birds of prey have been killed in Oregon and Washington, and that 1,000–2,000 are killed in southern California annually. In June 2007, three Oregon men were indicted with misdemeanour violations of the Migratory Bird Treaty Act for killing birds of prey. Seven Californians and a Texan were also charged in the case.
In the West Midlands region of the United Kingdom pigeon fanciers have been blamed for a trap campaign to kill peregrine falcons. Eight illegal spring-loaded traps were found close to peregrine nests and at least one of the protected birds died. The steel traps are thought to have been set as part of a “concerted campaign” to kill as many of the birds as possible in the West Midlands.^[21]

Pigeon related illness

Columba livia domestica

Pigeon breeders sometimes suffer from an ailment known as bird fancier's lung or pigeon lung. A form of hypersensitivity pneumonitis, pigeon lung is caused by the inhalation of the avian proteins found in feathers and dung. It can sometimes be combated by wearing a filtered mask.^[22] Other pigeon related pathogens causing lung disease are psittacosis, histoplasmosis and cryptococcus neoformans.

Feral pigeons

Main article: Feral pigeon

Feral rock pigeons commonly show a very wide range of plumage variation

Many domestic birds have escaped or been released over the years, and have given rise to the feral pigeon. These show a variety of plumages, although some look very like the pure rock pigeons. The scarcity of the pure wild species is partly due to interbreeding with feral birds.

                                                                                                                           By: Golubovi Pigeon Inči

Golubovi Pigeon Inči

"Golub" preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Golub (razdvojba).

Gradski golub (Columba livia domestica) u letu
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Animalia Koljeno: Chordata Razred: Aves Red: Columbiformes Porodica: Columbidae
Područje života
potporodice
Columbinae Didunculinae Gourinae Otidiphabinae Treroninae

Golubovi (lat. Columbidae) su porodicaptica iz reda golupčarki(Columbiformes). Rasprostranjeni su širom svijeta, a najveća raznolikost između vrsta postoji na područjuIndonezije i Australije. Zbijene su građe, imaju kratak vrat, te kratke i uske noseve.

Jednostavan naziv "golub" se najčešće odnosi na goluba pećinara jer on vrlo učestalo naseljava urbane sredine.

Golublja gnijezda golubovi najčešće izrađuju od štapića pronađenih u prirodi. Na golubljim jajima za vrijeme inkubacije sjede i mužjak i ženka. Golubovi se hrane sjemenjem, voćem i biljkama. Za razliku od ostalih ptica, proizvode vlastito mlijeko. Golublje mlijeko ima vrlo visoke nutritivne vrijednosti, a roditelji njime hrane svoje mlade.

Hrane se biljnom hranom - vrste umjerenih područja pretežno raznim sjemenjem, a tropske vrste i plodovima. Domaći golubovi potječu od goluba pećinara, divlje vrste koja još i danas živi po pećinama i jamama pod zemljom. Pećinari su rasprostranjeni pretežno na Sredozemlju (žive i uDalmaciji), sjevernoj Africi i Indiji. U Europi osim pećinara žive i druge vrste divljih golubova: golub dupljaš, golub grivnjaš, divlja grlica i gugutka.

PodjelaUredi

• Pod-porodice: Columbinae,Didunculinae, Gourinae, Otidiphabinae iTreroninae ^[1].

PovijestUredi

Smatra se da su golubovi pripitomljeni prije više od 3000 godina prije nove ere. Najvjerojatnije su ih pripitomili Egipćani iSumerani. Ovi su narodi štovali golubove kao svetu pticu i glasnikebogova. Prilikom iskopavanja faraonskihgrobnica pronađeni su muminficiranigolubovi koji su faraonu trebali poslužiti kao glasnici prilikom putovanja u nebo. Iz starog Egipta uzgoj domaćih golubova se širio na ostale civilizacije. Poznato je da su se stari Grci i Rimljanipočeli rano baviti uzgojem golubova. U to vrijeme su se polako počele formirati različite pasmine golubova. U srednjem vijeku samo su plemići smjeli uzgajati rasne, dok su seljaci smjeli držati samo obične poludivlje golubove. Raspadom feudalnog sustava i stvaranjem demokracija rasni golubovi postaju dostupni svim zainteresiranim ljudima pa otada počinje stvaranje mnogih novih pasmina. Domaće golubove možemo podijeliti na dvije osnovne skupine - na ukrasne golubove koji se uzgajaju zbog svoje iznimne ljepote, i sportske golubove koji se uzgajaju zbog svojih letačkih osobina. Golubovi letačidijele se na letače, visokoletače,engleski tipler, pismonoše i prevrtače. Ukrasni golubovi se dijele na njivske golubove i golubove u boji, golubove bubnjare, golubove gušane,strukturne golubove, golubove galebiće,bradavičaste golubove i kratkokljune ukrasne golubove.

Izgled i osobineUredi

Perje ovog reda ptica je od jednostavno obojenog pa do tropsko šarenog. Mnoge vrste imaju upadljive šare ili naročito na glavi, vratu i krilima perje smetalnim odsjajem. Razlikovanje spolova na temelju boje perja kod ovih ptica nije moguće.

Sve vrste imaju snažno razvijenu voljkukoja im služi za pohranu hrane, za neke dijelove probavnog procesa i za pripremu voljkinog mlijeka. Neke vrste još imaju zakržljali ostatak slijepog crijeva, dok je kod većine vrsta potpuno nestalo.

Među vrstama postoje izraženi specijalisti, ali i svežderi. Ali većina vrsta ima veliku potrebu za vodom za piće, ali i za kupanje. Ove ptice živemonogamno.

Gnijezde se pretežno na drveću i u grmlju. No, postoje i vrste koje se gnijezde na tlu ili u dupljama. Većina vrsta može imati nekoliko legla u jednoj godini. Na ležanju na jajima sudjeluju oba roditelja.

      

                                                                                                                         By: Golubovi Pigeon Inči.