Znanstvenicima je poznata
sposobnost ptica da s velikom preciznošću prelaze velike udaljenosti, u
nekim slučajevima s jedne strane svijeta na drugu, što se može
pripisati njihovoj sposobnosti da se orijentiraju prema magnetskom
polju. Ispitivanja provedena na golubovima pokazala su da će, stavite li
magnet na goluba, to utjecati na njegovu sposobnost orijentacije.
Odakle pticama ta sposobnost?
Kako
bi pronašli odgovor na spomenuto pitanje, znanstvenici su se fokusirali
na tri područja na golubljem tijelu: kljun, unutarnje uho i oči. Ptičji
kljun sadržava sićušna zrnca magnetita, jednog od oblika željeznog
oksida koji je vrlo lako magnetizirati. Ispitavši kljunove dvjestotinjak
golubova, znanstvenici su došli do zapanjujućih rezultata. Otkrili su
da se zrnca magnetita uglavnom nalaze u makrofagima, vrsti
bioloških skupljača otpada koji lutaju tijelom. To je otkriće pružilo
dodatne dokaze teoriji da magnetsko osjetilo ptica nije smješteno u
njihovim kljunovima, već u unutarnjem uhu. Nedavno su to znanstvenici i
potvrdili pronalaskom željeza u neuronima golubljega unutarnjeg uha.
Upravo kad su pomislili da je slučaj
riješen, istraživači su došli do novog otkrića. Najnovija istraživanja
pokazuju da kljun ipak igra određenu ulogu. Otkrili su da presijecanje
moždanog živca koji spaja kljun s mozgom utječe na ptičju sposobnost
navigacije. Zanimljivo je to da je ptica unatoč tome mogla točno
odrediti gdje je sjever, ali je izgubila sposobnost određivanja vlastita
položaja. Jedno je od objašnjenja koja se nameću da kljun otkriva kut
koji stvara Zemljino magnetsko polje i koji se razlikuje ovisno o visini
na kojoj ptica leti.
Da bi stvari bile još zamršenije, postoje i
dokazi za to da se magnetsko osjetilo u ptica oslanja na kemijske
reakcije u ptičjim očima. Čini se da uključuje područje mozga koje se
naziva klaster N, a ono je spojeno s očima. Ako je klaster N oštećen,
ptice gube sposobnost određivanja sjeverne strane svijeta. Klaster N
aktivniji je kad se ptice koriste svojim magnetskim osjetilom. Taj je
dio znanstvenicima još uvijek nepoznat, dijelom i zbog toga što ptičje
oči ne sadržavaju magnetit. Jedna teorija uključuje protein koji se
nalazi u mrežnici ptičjeg oka i koji je podijeljen na dvije magnetski
osjetljive molekule. Nejasan proces, poznat kao „kvantno uplitanje”,
dopušta paru molekula da međusobno surađuju, čak i ako su odvojene, ne
bi li otkrile varijacije u magnetskom polju. To može omogućiti pticama
da vide uzorke točaka koje ostaju nepomične dok okreću glavu i na taj
način otkrivaju smjer magnetskog polja.
Točan način na koji ptice osjećaju
magnetska polja da bi stvorile prirodnu verziju sustava globalnog
pozicioniranja još nije poznat. Moguće je da sva tri spomenuta mehanizma
djeluju zajedno. Kako je proteklih godina ostvaren velik napredak na
tom području, znanstvenici se nadaju da će uskoro doći do konačnog
odgovora.
By: Golubovi Pigeon Inči
Nema komentara:
Objavi komentar