Sve o golubovima

Kako su nastali pitomi golubovi?

     Golubovi su jedna od prvih pripitomljenih vrsta domacih životinja, možda i baš prva pripitomljena vrsta. Svakako su prve domace ptice. Romanticno je zamišljati, kako prijateljstvo izmedu goluba i covjeka seže još u doba kad su naši preci živeci u pecinama dijelili svoj dom sa precima naših današnjih ljubimaca. No svakako je pocetak zemljoradnje u bakrenom dobu godina bio odlucujuci faktor kod pripitomljavanja koje se desilo pred nekih 6 tisuca godina.

bijeli golub kao simbol vjernosti

Centar tog pripitomljavanja, kao i vecine domacih životinja, je u Aziji, i to je najvjerojatnije do pripitomljavanja došlo u jednom mjestu iz kojeg su se onda golubovi širili na sve strane svijeta. Pitomi golubovi se cesto spominju u Bibliji, spominje ih i Homer. U novije doba je narocito puno znanstveno proucavao golubove Charles Darwin, koji je na osnovu svojih (izmedu ostaloga) golubarskih iskustava postavio teoriju evolucije i prirodne selekcije, koja je danas, kad dobro poznajemo nauku o naslijedivanju (genetiku) pa cak i sami možemo mijenjati vrste i pravit frankenštajnske rajcice, definitivno potvrdena. Sam Darvin nije znao za Mednelove radove - "O porijeklu vrsta" je objavio 1859, sedam godina prije Mendelovog rada, i njegov rad o varijabilnorsti objavljen slijedece 1867 godine pokazuje da je prakticki tapkao u genetickom mraku, ali je unatoc tom hendikepu pokusnim križanjem golubova uspio dokazati neke postavke iz svoje teorije uspjevši spretno mimoici njemu tada još nepoznate zakone naslijedivanja.

bijeli pismonasa prilikom slijetanja

    

    Buduci da dok su golub i golubica spareni možemo biti sigurni da su upravo oni roditelji mladunaca iz njihivog gnijezda jer ženkica nece snijeti jaje u tude gnijezdo, a nikad se ne pari s tudim mužjacima, imamo osnovu na kojoj je covjek uzgojio tolike razne pasmine golubova, jer je golubove eto moguce držati u velikim jatima što omogucuje jednostavnost prehrane i njege a gdje se ipak sa sigurnošcu, za razliku od kokoški i patkarica, može odrediti porijeklo svake jedinke. Možda su zato što je dosta lako pratiti rodovnike golubova uzgajivaci domacih životinja mogli upravo na njima opaziti prve zakone genetike, kao kasnije Mendel na grašku, pa je moguca poslijedica znanja stecenog upravo na golubovima da prva ekonomski i povijesno znacajna geneticka inovacija, a to su plemenite pasmine konja, poticu upravo odande otkud i najveci broj pasmina golubova, a to je predio od Arabije do srednje Azije. (Takoder je iz tog kraja prvi, istina u manjem razmjeru, zabilježeni uspjeh prakticne genetike, Jakobov uzgoj šarenih ovaca, o kome - pomalo nestrucno, bar što se tice genetike same - govori Sveto Pismo.) Pa i sam Homer (cije ime nema veze sa engleskim terminom za goluba listonošu) je davao atribut Maloj Aziji kao zemlji dobrih konja, a danas još imamo brojne pasmine letaca u istocnoj Evropi koje poticu baš od tamo.

     Nažalost je sve do 19 stoljeca svak držao svoje saznanje o genetici za sebe ili ih je predavao samo svojim direktnim naslijednicima, tako da je krug upucenih bio mali. Tek je zadnjih stotinjak godina vidjelo bitan napredak - najvažnija otkrica su bila ona danas opce poznatog i priznatog Gregora Mendela, Ceha iz tadašnje Austro-Ugarske, koji je dugi niz godina bio zaboravljen, te Amerikanca Morgana koji je za svoj rad dobio Nobelovu nagradu 1933. godine. (Ne cini li se to malo simbolicno - kakav je usud znanstvenika iz ovdašnjih krajeva u usporedbi s onim onog od preko bare?)

Gdje i kako žive golubovi?

     U gradovima su najcešce golubovi prve ptice koje djeca upoznaju, katkad se i gnijezde u neposrednoj blizini ljudi, na balkonima, tavanima, gdje nisu uvijek ni poželjni, pogotovo ne kad se sjate u velikom broju.

golubovi se uzgajaju i zbog ljepote

Obicno se po gradu vide srednja do vrlo velika jata koja se zadržavaju na mjestima gdje su navikli da im se baca hrana. Uzgajivaci pak drže golubove u posebnim objektima, golubinjacima, a žicanom mrežom ogradeni dio golubinjaka u kojem golubovi mogu letjeti bez opasnosti da ih odnese koja ptica grabljivica naziva se volijera (prema fracuskom volierre: doslovno prevedeno, prostorija za letenje, letionica). U pojedinim golubinjacima može boraviti od desetak parova pa i do više tisuca golubova. Unutar jata golubovi žive u parovima. Vjerni su i svom paru i svom jatu. Tako je na primjer teško naviknuti pojedine golubove listonoše na novi golubinjak (kod listonoša je posebno jak instinkt vjernosti) no cijelo jato se dade dosta lako preseliti u drugo pa i udaljeno stanište.

     Ipak, za razliku od jata vrana i cavki, koje su isto medu pticama koje znaju za vjernost, u jatu golubova nema hijerarhije, nema alfi ili vode jata. Istina ima jacih i slabijih, ceste su borbe (golubovi su simboli mira ne zbog njihove naravi, vec zato što je za njihov uzgoj, kao i uopce za uzgoj cistokrvnih životinja, potreban mir, a u ratu su prvi koji nastradaju) a vode se najviše za dobar položaj gnijezda, ne, kao što se obicno misli, za ženke. Premda je vjernost golubova poslovicna, dešavaju se katkad i izuzeci, nešto nalik na bracne svade pa se takav "posvadeni" par može i zauvjek rastati. No to je dosta rijetka pojava (možda pola postotka) pa dok su golub i golubica u paru može se sa sigurnošu smatrati da su oni i roditelji mladunaca koji se izlegu iz njihivih jaja - ženkica nece nikad snijeti jaje kukavicki u tude gnijezdo, a nece se niti gaziti sa mužjakom s kojim nije u paru.
    

     Razmnožavanje golubova ide otprilike ovako: nakon što su se golub i golubica sparili, tj. odlucili da provedu život zajedno, pocinju graditi gnijezdo, i to tako da mužjak odabire zgodna mjesta za gniježdenje, cesto se boreci za njih sa drugim mužjacima (u divljini bi to bile izbocine neke klisure, u golubinjaku to su specijalno složene mala drvene police) od kojih se ženka odluci za jedno, na kojem donese par slamcica ili grancica duljine oko 15cm i stane svijati gnijezdo. Kasnije ce mužjak donositi grancice ženki koja od njih napravi dosta neuredno gnijezdo promjera oko dvadeset centimetara. Nakon toga, nekoliko dana se ljube (mužjak hrani ženku hranom iz svoje volje) i odmah zatim gaze (tako se naziva sam cin sparivanja), i to i po dvadesetak puta na dan. Vjerojatno su golubovi jedini medu životinjama, ukljucujuci i ptice, ciji je cin sparivanja zanimljivo gledati i nije ni smiješan ni dosadan; to im je zato donijelo drugi popularni epitet, "simboli ljubavi". Nakon nekoliko dana "ljubavnog zanosa" mužjak postaje nešto agresivniji, stalno hoda za golubicom i kljucajuci je neprestano tjera ju na gnijezdo (kad se u vezi golubova govoti o tjeranju, misli se na ovakvo ponašanje mužjaka).

     Golubica zatim leže po dva jajeta, u razmaku od 1-2 dana, i na njima sjede naizmjenice ona i mužjak slijedecih 16-17 dana. Mužjak sjedi po danu, obicno od 10h do 16h popodne, a ostatak dana i nocu na gnijezdu je golubica. Ukoliko se jaja ne izvale 17 dan, neki parovi ce uporno sjediti i do 21 dan, pa se dešavalo i da se izvale pilici patuljastih pasmina kokoški jaja kojih bi podmetali umjesto golubinjih; no neki drugi parovi znaju kadkad napustiti leženje i prije vremena.

golupcici, 3 dana stari

To je naslijedna osobina, i karakteristika je nekih pasmina - na primjer listonoše dulje sjede od ostalih pasmina, a neki ukrasni golubovi kao npr Komaromci cesto zanemaruju svoje roditeljske dužnosti.

     Kad se golupcici izvale iz jajeta, dugacki su oko 5cm i obrasli žutim paperjem. Glasaju se piskanjem sve dok ne prolete, (zato se mladi golubici zovu piskavci) koje podsjeca na cviljenje glodavaca. Cucavci su, dakle ne znaju hodati ni trcati a roditelji ih hrane posebnom kašom koja nastaje u njihovoj volji. Ova kaša nalikuje po svom izgledu i satavu na usireno mlijeko, i katkad se naziva "golubinje mlijeko" (dakle, pticjega mlijeka ipak ima). Stoga je teško odgajati golubove iz inkubatora, jer je hranjenje mladunaca nespretan posao iako postoje razne formule za sastav te kaše. Ukoliko se želi odgojiti mladunce ciji roditelji zbog ovog ili onog razloga ne mogu sami, najjednostavnije je staviti jaje pod golubove dadilje, manje vrijedne primjerke pasmina koje dobro odgajaju mlade, cija se jaja prethodno bace (nema tržišta za suvišna golubinja jaja) a umjesto njih podmetne eto to plemenito jaje. Obicno se pasmine koje teško odgajaju mlade (Komaromci, trapave pasmine gušana, orijentalni galebici) odgajaju upravo tako da se njihova jaja podmecu pod dadilje, obicno listonoše. Eto tako se mogu lako prenositi cistokrvni golubovi preko mnogih granica i bez carine (osim ponegdje, tamo gdje se zabranjuje uvoz svih prehrambenih artikala), a tako i "veliki" uzgajivaci cesto poklanjaju jaja kvalitetnih golubova mladim golubarima kojima tako omogucuju popravljane kvalitete njihovih jata. Ako se golubici oduzmu jaja, ona ce snijeti slijedeca dva ranije, te se tako može dobiti veci broj potomaka kvalitetnih roditelja, ali je potreban oprez i najbolja njega i prehrana jer se tako golubica iscrpljuje.

prevrtaci na letackom kavezu

     Kad golupcici budu stari oko 10 dana, te im vec pocinje rasti pravo perje i otpadati žuto paperje, stavlja im se na nogu prsten. Prstenje golubari nabavljaju preko svojih klubova i saveza, i svaki ima jedinstveni broj i oznake tako da služi kao registracija. Golubovi rijetko dobivaju imena, obicno ih se u rodovnim knjigama vodi pod brojem na prstenu a kad golubari raspravljaju o pojedinim primjercima zovu ih po boji "plavi", "crveni", "kovani" itd. Ako koji i dobije ime u uobicajenom smislu, tad je ono isto povezano sa bojom (takva su neka tradicionalna srednje-balkanska imena turskog porijekla) ili ako se radi o golubu listonoši koji je uspio u nekoj važnoj trci, dobiva ime vezano uz taj uspjeh (npr. 105 je letio brzinom od 105 km/h, Stier (= vol [na njemackom]) je imao cast da se za proslavu njegovog uspjeha ispece vol, itd). Pa i tada se goluba ne zove tim rijecima, vec fuckanjem. Izuzetak su prevrtaci Duneki, koji prolaze takav trening u kojem golub mora uzletjeti na izgovor svoga imena (ipak, usput ga se dotakne štapicem...) Ni rodovne knjige nažalost ne vode svi golubari, uobicajene su samo za listonoše, tako da dok iskusni uzgajivac s dobrim okom može donekle ocijeniti vrijednost jedinke prema vanjskom izgledu (fenotipu), neiskusni pocetnik nema izbora nego nabaviti "macka u vreci"

    

    Sa oko dva tjedna ih roditelji više ne hrane golubinjim mlijekom, vec istom hranom koja je i za odrasle (obicno smjesom raznih sjemenki) koju prethodno razmekšaju u svojoj volji. U ovoj dobi ih se vec može hraniti iz ruke, i neki uzgajivaci upravo to rade ne bi li odgojili što pitomije mladunce a ujedno podstrekli roditelje da što prije snesu nova jaja. Kako je kolicina hrane koju mladi pojedu dosta veca od potreba odraslog goluba, jer su medu pticama koje najbrže rastu, piskavci mogu prilicno onecistiti gnijezdo - na prirodnom staništu, na klisuri, sve to pada normalno dole, ali u golubinjaku je potrebno oko gnijezda redovito cistiti, cak više nego ostale dijelove golubinjaka. Najjednostavnije, lopaticom ("špahtlom"). Kad sa oko mjesec dana golupcici pocnu letjeti, roditelji ih hrane još par dana tek toliko da ih navedu da napuste gnijezdo, a onda prestanu.

    

    Obicno tada snesu nova jaja i tako nastavljaju ciklicki kroz sezonu rasplodivanja, koja traje od veljace do listopada uz mali prekid za velikih ljetnih vrucina. Golupcici medutim sa oko dva mjeseca ponovo pocinju mijenjati perje koje im je dotad bilo tek privremeno mladenacko perje bez sjaja, ovaj put dobivaju sjajno perje odraslog goluba, sa svim metalnim preljevima po vratu (kod nekih pasmina i drugdje) i s konacnim tonom boje kakvu ce zadržati citavog života. Prestaju piskati i pocinju gugutati - gucu i mužjak i ženka, no mužjak ustrajnije i cešce. To je ujedno najsigurniji nacin kako ih se u ovoj starosnoj dobi može razlikovati, no katkad griješe i iskusni golubari. Cak i kod parova nije sigurno da je "onaj gore" uvijek mužjak, jer neki parovi katkada znaju i zamijeniti mjesta. Inace je odrasli mužjek nešto robustnije grade, što se najviše ocituje na glavi i kljunu, i nosne bradavice su izraženije, narocito kod listonoša i bradavicastih pasmina. Potpuno odrasli bivaju i mužjak i ženka sa 5-6 mjeseci, kad obicno imaju i prvo potomstvo.

    

     Kad golubari žele spariti odredenu golubicu sa odredenim mužjakom, stave ih u kaveze blizu jedan do drugoga (može ih se staviti i u isti kavez, ali treba biti oprezan jer kod nekih jacih i agresivnijih pasmina golub može usmrtiti ženku; katkad se napravi kavez sa pokretnom pregradom, koja se može kasnije skinuti). Nakon tjedan dana se obicno naviknu jedno na drugo te mogu biti zajedno u istom kavezu, i kad se primijeti da se ljube i gaze može ih se pustiti medu ostale da odaberu mjesto za svoje gnijezdo. Ipak, desi se katkad koja golubica nikako nece nekog mužjaka - onda ne preostaje ništa nego pokušati neku drugu kombinaciju. Kad se želi promijeniti partnere, ako recimo odredeni par nije dao tako dobro potomstvo kao što se ocekivalo ili je nabavljen novi, bolji partner, isti postupak se ponavlja nanovo.

    

      Dešava se katkad da se upare dvije golubice, narocito onda kad u jatu ima više ženki nego mužjaka (neki drže takvu "postavu" namjerno, da bi izbjegli ma i slucajan višak mužjaka, jer se muški golubovi samci cesto tuku i ometaju parove na gnijezdima). Kad se to desi jaja su neplodna, a uzgajivac se može dosjetiti jadu cim zatece više od dva jajeta u gnijezdu.
Životni vijek goluba je dosta dug u usporedbi sa ostalim domacim pticama, i do preko dvadeset godina. Zabilježeno je i da je golub star cak 23 godine bio otac. To je ipak izuzetak, žive obicno ipak znatno krace, 10 do 15 godina. Takoder cesto stradaju od predatora, ptica grabljivica (najcešce sokolova i jastrebova) ali i dosta od štakora i drugih grabežljivih sisavaca.

Prehrana golubova

golubovi jedu raznu zrnastu hranu

     Osim što katkad mogu ici na pašu, golubovima jasno treba davati jesti. Najcešca je hrana mješavina kukuruza, pšenice i drugih žitarica kao i raznih drugih sjemenki. Dobro je da u smjesi ima grahorica, jer one upotpunjavaju aminokiselinski sastav hrane na osnovi žitarica. Ostale sjemenke su suncokret, lan, konoplja (koju jako vole i daje im se kao poslastica), a kruh, bilo suhi ili kakav god, treba izbjegavati, jer se lako kvari a pljesnjiva ili razmocena pa ukisla hrana može biti opasna. Nema smisla škrtariti kad je zrnevlje prilicno jeftino u usporedbi sa hranom za vecinu drugih kucnih ljubimaca. Skoro svaki golubar ima svoj recept za smjesu, a moguce je nabaviti i gotove smjese, koje su namjenski napravljene - neke za letace, druge za podmladak itd. Vrlo kvalitetne, ali nešto skuplje su pelete, no sa njima nema nikakvih briga a golubovi ih rado jedu.

Gdje nabaviti golubove?

     Jedna je mogucnost, na specijaliziranim sajmovima: u Hrvatskoj je najznacajniji onaj tjedni u Zagrebu, to je istocna strana Trešnjevackog trga, nedjeljom; Najveci evropski, a zacijelo i svjetski sajam, održava se jednom godišnje svake prve nedjelja u veljaci u Wasserburgu, malom turistickom gradicu blizu Munchena. Otvara se u ponoc i tad nastaje fantastican prizor kako uzgajivaci sa kavezima i košarama u kojima ima bar desetak tisuca ptica i malih životinja zauzmu cijeli stari dio grada, a kupci sa rucnim svjetiljkama obilaze, katkad i po cici zimi, golubove, patkice, kunice pa i male ptice pjevice i papige.

pijaca glubova u Kini

Zagrepcani se možda sijecaju kako je nekoc Sajam cvijeca bio održavan na Gornjem Gradu, i ovaj sajam je slican, osim što se dešava u veljaci i obicno po velikoj hladnoci. Vjerojatno je upravo cinjenica da se održava zimi doprinijela popularnosti ovoga, jer je prijevoz životinja mnogo sigurniji po hladnoci kad nema opasnosti od toplotnog udara (uvijek je lakše zagrijati nego rashladiti) a i uvijek prisutna mogucnost zaraze je zimi manja.

     Osim ovog velikog u Wasserburgu tu su i brojni drugi sajmovi - Tueln, Dachau itd. Za prevoz preko granice potrebni su uvozna dozvola (izdaje ju Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva); prethodno treba imati odluku o karanteni, koju izdaje gradska veterinarska inspekcija, i potvrda o zdrastvenom stanju koju se dobije tamo gdje se goluba kupi, npr. u Wasserburgu ju izdaje dežurni sajamski veterinar.

     Druga je mogucnost, za pocetnika pogodnija, na domacim izložbama - uz to što se i vecina izloženih golubova može kupiti, tako da kupac može biti siguran da se radi upravo o vrhunskim primjercima pasmine, uvijek se organizira još i dodatna prodajna "galerija" gdje uzgajivaci prodaju svoj godišnji "višak". (Kod domacih životinja uvijek postoji ovo pitanje, "kamo s viškom?" - no kod golubova se ne razmnožavaju jednako dobro sve pasmine: najbolje ide pasminama koje su namijenjenje za jelo, i njihovi prekobrojni mladunci se jednostavno pojedu. Prekobrojni listonoše se na kraju izgube na nekom treningu, i oni slabiji budu plijen, najcešce sokolova (konacno i grabljivice moraju nešto jesti). I tako i tako takvog listonošu koji se dade uhvatiti niste ni htjeli.

izlozba, prilika da se vide razne rase golubova

Ostale pasmine uspješni uzgajivaci prodaju, a kupci su gotovo uvijek oni (drugi) uzgajivaci kojima je te godine "slabije išlo". Tako golubovi idu u krug od jednog uzgajivaca k drugome. Nitko još nije uzgajao ukrasne golubove s profitom.) U Hrvatskoj se organizira nekoliko izložbi godišnje, uglavnom u sjevernom dijelu (Zagreb i okolica te Slavonija). Sezona izložbi je od jeseni kad golubovi završe s mitarenjem pa do ranog proljeca kad pocinju sjediti na jajima.

    Zadnjih godina se katkad golubovi prodaju i preko oglasa u novinama i casopisima. To može zgodno doci onima koji žele nabavljati izvan izložbene sezone, pogotovo ako borave dalje od tih tradicionalnih golubarskih krajeva. Nadajmo se da ce se ovaj lijepi hobi tako proširiti i tamo gdje do sada nije imao mnogo sljedbenika.
No sad ima i jedno još novije tržište - ovdje preko Interneta, probajte pa cete se uvjeriti.  Samo je pitanje dana kad ce neki www sletjeti i na vaš krov. 

                                                                          By: Golubovi Pigeon Inči